Novo na Agroklub.com

Poljoprivredne vijesti na AgroKlub.com.

Poljoprivredni savjetnik - Agro glas

25.01.2021., ponedjeljak

Kako protiv varoe?

- Jednom mom poznaniku pčelaru propalo je par zajednica. Isti je vidio da ne lete i išao je otvarati košnice. Skinuo je krov košnice i stavio ga na zemlju. Kad je otvorio košnicu uočio je klupko koje je uginulo. Zatim je vadio okvire da uoči zašto su propale. Povukao je okvir na kojem su bile uginule pčele. Pčele su popadale s okvira po košnici i u krov košnice na zemlji. Međutim uočeno je nešto jako zanimljivo u svemu tome. U tom krovu na zemlji je s mrtve pčele palo puno žive varoe. Mene jako zanima kako to da varoa nije uginula od hladnoće ili gladi? Zanima me koliko varoa može živiti na uginuloj pčeli? Na kraju recimo od te propale zajednice pčele pokupe med naravno i varou. Pitam se da li je ikad itko ovako nešto primjetio? Po mome mišljenju pčelinja zajednica je propala od varoe unazad par dana. Što vi mislite?
Što reći? Zanimljivo je vidjeti što o ovome kažu sami pčelari, a ne znanstvenici. Na društvenim mrežama postaljeno je ovo pitanje. Zanimljivo jer po mnogima varoa ne bi trebala na hladnoći samo tako preživjeti, a postaje i sterilna nakon nekih pola godine ne reprodukcije. Iskreno izgleda kao nestvarno ovo što je napisano. Pčelar je, kako je rekao sve ispoštovao a posljednje je koristio oksalna kiselina. Tretirao je i preparatom amitraz.
Kad su pčele na vrhuncu razvoja, mora se znati da je tako i varoa i ako tada ničim ne skidate varou poslije je kasno. Može se skidati varoa i u jesen, ali svaka je pčela, da tako kažemo oštećena i njoj je skraćen život.
Pčelari su iskreno malo i ljuti što znanstvenici nemaju već tako dugo riješenje. Mnogo toga je u pčelarstvu enigma i počiva na pretpostavkama. Pčelinji život, društvo, zajednica i sve drugo je i dalje jako velika nepoznanica i na mnogo toga znanost nema odgovor kada su u pitanju pčele.
Jedan od pčelara u raspravi vjeruje da bi varoa mogla preživjeti na mrtvoj pčeli neko vrijeme dok bi imala što crpiti iz pčele ili dok se ne pothladi. Mnogo je lijekova, ali ni za jednog nismo sigurni da je to onaj pravi. Međutim, jedno je jasno. U kolovozu se ona mora uništiti i sve poslije je kasno i nesigurno. Zanimljivo je objašnjenje jednog od pčelara.
- Smatram da pronađena živa varoa, par dana nakon uginuća zajednice i ne bi trebala biti čudna ,kad ne znamo vrijeme uginuća pčela.Vjerojatno ovo ugibanje pčela se dogodilo zbog činjenice da su brojčano oslabile i nisu mogle izdržati niske temperature ispod nule koje su vladale.Okidač za slabljenje zajednica svakako je varoa kao uzročnik dvadesetak virusa. Primjećujem po raznoraznim komentarima po grupama, da dosta kolega nestručno prilazi tretmanima protiv ovog nametnika. Čitam također, da nije ni najpametnija solucija,uporna upotrba amitraza, za kojeg se kaže da je jedino on siguran u tretmanu protiv varoe. Pitam se, dali smo, često nestručnom upotrebom amitraza ,samo selektirali varou ,pa je ona postala prelukava u svojoj borbi opstanka i produljenja svoje vrste,na jedan lukaviji način.Zvona nam svima zvone na uzbunu i svi mi koji na vrijeme shvatimo da moramo mijenjati pristup u borbi protiv nje, možda budemo imali nekakvog uspjeha. Morati ćemo mijenjati pristup u borbi protiv varoe,na nekakav drugačiji način. A to je recimo prekid legla krajem lipnja i početkom srpnja upotrebom mliječne ,mravlje i oksalne kiseline i timola. Nedavno sam postavio upit u vezi iskustava pojedinih kolega ,za pravljenje tzv. "koktela" u borbi protiv varoe ,ali na žalost slab je bio odaziv, rekao je taj pčelar.
Čini se da je ovo doista dobar odgovor. Mnogi upravo nepravilno, nepravoremeno, prekomjerno, s neprovjerenim sredstvima se brane od varoe, nepoznatim stanjem s varoom prije i poslje tretmana. A izgleda da stoji i činjenica da su pčelari sami selekcionirali varou koja je otporna na preparate koje koristimo u borbi protiv nje. Činjenica koja izgleda je točna da varoa ljeti živi tri mjeseca, zimi osam do 12. Ženka varoe je sposobna za leženje sedmi dan zivota. Ako nema gdje zalijegati prirodno ugiba. Svaki pčelar će na kraju ipak reći da najviše vjeruje sredstvu Amitraz iako je farmaceutska industrija probala plasirati mnogo novih preparata ali izbliza ni jedno nije uspješno kao Amitraz.
Pčelar Tomislav Kefelja u toj raspravi pojasnio je da prema dosadašnim znanjima varoa može preživjeti i do 15 dana na mrtvom domaćinu kada su za to povoljni uvjeti! A da dodam svoje razmišljanje, kaže Kefelja „odrasli krpelji (ne samo varoa) kada se ne razmnožavaju ne trebaju puno hrane jer jer ustvari oni samo čekaju u zasjedi i ne troše bezveze energiju. Tako u Sibiru krpelji na grani drveća mogu biti i nekoliko godina bez hrane i da im je dovoljno tri ciklusa hranjenja u 10 godina.”
No, ima zagovornika i američkog pčelaranja. Jedni pčelari proizvode matice. Drugi zajednice, a neki sasvim treći u proljeće kupuju zajednice i proizvode med. I onda opet na jesen unište sve zajednice, dezinficiraju košnice i čekaju da u proljeće opet usele novokupljene zajednice. No, daleko smo od toga. To je ipak neka druga priča. Bilo bi dobro da nastavak ovoga teksta budu komentari i iskustva pčelara.

Oznake: varoa, pčele


- 21:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2011., utorak

Savjeti za poljoprivrednike - AGROGLAS listopad 2011

Nadnas = PROIZVODNJA ULJANIH BUNDEVA I ULJA
NASLOV = Kako do blagotvornog ulja
Podnas = U usporedbu sa tikvino uljem, višu cijenu postižu samo ulja masline ekstra kvalitete i ponekad ulje od pšeničnih klica. Sjetva se obavlja krajem travnja ili početkom svibnja pnematskom sijačicom. Preporučeni međuredni razmak je 140 a razmak u redu 70 cm. Povoljna je okolnost da uljana tikva u našim uvjetima nema ekonomski značajnih bolesti, pa ni štetočina.

Posljednjih godina sve se više širi uzgoj posebne forme obične tikve (Cucurbita pepo), koja se naziva uljana tikva i uzgaja se zbog sjemena bogatog uljem. Poznate su dvije forme uljane tikve: uljana tikva s ljuskom i uljana tikva-golica čije sjeme nije obloženo tvrdom ljuskom. Uljane tikve "Olivija" i "Olinka" s novosadskog instituta karakteriziraju visokim prinosom svježeg ploda (40-50 t / ha) i suhog zrna (600-800kg/ha) te visokim sadržajem ulja u zrnu (45-47%), piše u jednom časopisu dr.Janoš Berenji.
Ukoliko se teoretski prinos ulja uljane tikve-golice od oko 500 kg / ha usporedi s prinosom ulja drugih uljarica, vidi se da taj prinos znatno zaostaje npr.. u usporedbu s našom tradicionalnom uljanom biljkom - suncokretom. Imajući na umu da se u malim prešaonama za dobivanje tikvinog ulja postižu manja iskorištenja (obično se od 100 kg zrna dobije oko 37 do 45 litara ulja), s hektara površine se može računati oko 370 do 450 litara tikvinog ulja. Međutim, manji prinos ulja je adekvatno kompenziran višom cijenom tikvinog ulja u usporedbu sa ostalim nerafiniranim uljima. Litra tog ulja na tržistu Njemačke iznosi oko 40 EUR. Cijene u Austriji pri kupnji od proizvođača na licu mjesta su manja i kreću se od 15-20 EUR po litri. U usporedbu s tikvinim, višu cijenu postižu samo ulja masline ekstra kvalitete i ponekad ulje od pšeničnih klica. Iz navedenog proizlazi, da se bez obzira na činjenicu, što se uljana tikva karakterizira relativno malim prinosom ulja po jedinici površine, njeno uzgajanje je perspektivno zbog visoke cijene nerafiniranog tikvinog ulja. Stoga bi bilo opravdano da se u buduće proizvodnji uljane tikve, naročito uljane tikve-golice u čistom usjevu ili kao međuusjev posveti veća pažnja kod nas.
Mednas = Nije bilo parcele kukuruza bez tikve
Praksa uzgoja tikve kao međuuseva ranije je bila toliko rasprostranjena da i nije bilo parcele kukuruza bez tikve. Praksa međuusjeva, ističe dr.Janoš Berenji, odnosno združenog usjeva kukuruza i tikve u posljednje vrijeme se ponovo proučava ne samo kod nas već i u drugim zemljama. Uljana tikva-golica se uglavnom uzgaja u čistom usjevu, za koju je razrađena kompletna tehnologija proizvodnje. Sjetva se obavlja krajem travnja ili početkom svibnja pnematskom sijačicom. Preporučeni međuredni razmak je 140 a razmak u redu 70 cm. Njega usjeva sastoji od međuredne obrade i okopavanja, sve dok loze ne pokriju zemlju. Povoljna je okolnost da uljana tikva u našim uvjetima nema ekonomski značajnih bolesti, pa ni štetočina. Od bolesti treba spomenuti trulež ploda (uzročnik je antraknoza, Colletotrichum lagenarium) i viroze. Trulež ploda je rezultat prevelike količine oborina u završnom dijelu vegetacije. Moguće je samo preventivno tretiranje preparatima. Na žalost, jedina mogućnost tretiranja gustog usjeva tikve je iz zraka, aerotretiranjem. Viroze predstavljaju novo, opasno oboljenje uljane tikve, kaže autor. Virusi koji napadaju uljanu tikvu sa sjemenom se ne šire. Zaražavanje vrše lisne uši koje čestice virusa prenose sa raznih korovskih i kultiviranih biljaka-domaćina. Tretiranje protiv lisnih uši daje samo djelomičan rezultat. Krajnje rješenje je u otpornim sortama na kojima se intenzivno radi ne samo kod nas već iu drugim zemljama. Imajući u vidu da se uljana tikva u principu ne tretira nikakvim pesticidima, time se lako zadovoljavaju načela ekološke proizvodnje tj.. da se proizvede sjeme uljane tikve bez ostataka kemikalija. U cilju valorizaciju ove komparativne prednosti uljane tikve npr. na zapadnom tršištu nije dovoljna sama činjenica da se tijekom proizvodnje ne provode kemijske mjere zaštite. U cilju "ozvaničavanja" ekološke proizvodnje nephodno je da se proizvodnja odvija pod nadzorom službe ovlaštene za izdavanje službenog certifikata o ekološkoj proizvodnji o čemu naši proizvođači često nisu dovoljno informirani. Naknadna certifikacija proizvodnje nije moguća! Žetva uljane tikve i sušenje zrna se obavlja na specifičan način.
mednas = Hladno prešano ulje
Tikvino ulje (krivo nazvano "bučino ulje" ili "ulje bundevskih koštica" opaska autora) dobiva se procesom "hladnog cijeđenja" hidrauličnim ili pužnim prešama, dakle bez uporabe kemikalija. Ulje se konzumira kao nerafinirano salatno ulje. Uljana tikva-golica je pogodnija za cijeđenje ulja od one sa ljuskom jer daje veći prinos ulja a ovo ulje obično ima i viši sadržaj važnih aktivnih tvari. Uljane pogače koje ostaju nakon prešanja ulja iz sjemena tikve bogate su bjelančevinama. Meso tikve, zahvaljujući sadržaju celuloze, posjeduje purgativno djelovanje tj.. ulogu "čišćenja" organizma od otpadnih tvari. Pored uloge "čišćenja" organizma, meso ploda tikve posjeduje i diuretično djelovanje, djeluje umirujuće i olakšavajuće. U zimskom periodu, zahvaljujući vitaminima i mineralima, povećava se otpornost organizma prema infekcijama, stječe se mentalna svježina i vitalnost. Beta-karoten ispoljava antioksidativna svojstva čime se objašnjava pretpostavljeno antikancerogeno djelovanje mesa ploda naročito bundeve i muskatne, pa i uljane tikve. Za izravno konzumiranje obično koristi prženo zrno sa ljuskom ali se ponekad, kao kuriozitet prži i zrno bez ljuske. Grickanje prženog zrna tikve (nazvane "sjemenke" ili „špice“) je vrlo popularno na Balkanu iu bliskoistočnim zemljama. Ritmično uzimanje zrna i njihovo grickanje smiruje živce, a ukusno jezgra je hranjivo zbog bjelančevina, ulja balastnih i mineralnih materija koje se na ovaj način unose u organizam. Zrno tikve je bosebno bogat izvor magnezija, fosfora, bakra, željeza i mangana. Važan sastojak zrna tikve su proteini. Zrno tikve sadrži i određenu količinu E vitamina koji je poznati biološki antioksidans. Cucurbitin i L-triptofan su dvije važne aminokiseline pronađene u proteinima zrna tikve. Cucurbitin pokazuje anti parazitsku aktivnost u in vitro testu. Ovaj efekt je potvrđen u eliminiranju različitih parazita i ljudskog organizma što se često javlja u Aziji i Africi. Najčešće spominjano ljekovito svojstvo tikve je vezano za blagotvorno djelovanje tikvinog ulja pri regulaciji tegoba prouzrokovanih benignom hiperplazijom prostate (BHP). Radi se o vrlo frekventnom benignom tumoru u muškaraca starijih od 50 godina, koji uzrokuje raznovrsnu urinarnu simptomatologiju. Bolest se liječi operativno ili konzervativno. Konzervativno liječenje se provodi različitim lijekovima kao i pomoćnim ljekovitim sredstvima, gdje spada i tikvino ulje, piše dr. Berenji. Tikvino ulje za ovaj vid upotrebe se najčešće priprema od sjemena uljane tikve-golice. Pretpostavljeni najvažniji aktivni sastojci su fitosteroli. Delta-7-steroli se pripisuje posebno djelovanje na regulaciju tonusa muskulature mjehura i ublaživanje subjektivnih simptoma pri BHP.U cilju prevencije ili ublažavanja simptoma pri benignoj hiperplaziji prostate preporučuje se konzumiranje suhog sjemena uljane tikve-golicekoje se samelje, zasladi medom i tako troši. Postoje i gotovi biopreparata na bazi samljevenog sjemena tikve. Sličan učinak postiže i redovnim grickanjem presnog ili prženog sjemena uljane tikve sa ljuskom ili uljane tikve-golice. Ipak, najbolji efekti se postižu konzumiranjem tikvinog ulja. Ovo se može ostvariti npr.. kao salatno ulje, ali iu savremenijem vidu terapeutske primenekapsuliranog tikvinog ulja komercijalni pripravci "Granufink", "Prostafink", "Peponen", itd..). Tikvin ulju se pripisuje svojstvo jačanja potencije, ubrzavanja postoperativne rekovascencije i poboljšavanja općeg stanja organizma.
Slike:
34s-bundeva.jpg
34s-bundeva2.jpg

.................................................. ...............

nadnas = POVRTLARSTVO
naslov = Njega usjeva graha
PODNAS = Od bolesti graha na prvom mjestu po važnosti i utjecaju na smanjenje prinosa, kako kod nas tako i u svijetu, svakako su bakterioze

Grah ima kratku vegetaciju koja se odvija u najtoplijem dobu godine kad je rast svih biljnih vrsta najintenzivniji. U usjevu graha treba biti uvijek prisutan jer se stanje mijenja iz dana u dan. Svaki dan zakašnjenja u primjeni neke potrebne mjere njege znači mnogo kad je grah u pitanju, piše na jednom portalu dr.sc. Mirjana Vasić.
Posljednjih nekoliko godina ratari, a i ostali, stalno se žale na "ekstremne" vremenske uvjete. Ili je previše kiše, ili ne padne ni kap, ili ima previše sunca i topline. Ova zima i proljeće su donijeli nešto novo - izuzetno hladno vrijeme koje se proteglo duboko u travanj. Zemlja dugo nije bila dovoljno topla, pa je većina proizvođača, iako spremna za sjetvu, dočekala uskršnje i prvomajske praznike sa sjemenom graha u vreći. Sjetva je većinom obavljana u dosta suho zemljište. Tri mjeseca nije bilo kiše, ali je za grah na setvenoj dubini najčešće bilo dovoljno vode za nicanje, naravno tamo gdje su osnovna obrada i predsjetvena urađene kada i kako treba. Većina usjeva je sada u fazi od jednog do tri prava lista i svima koji nisu navodnjavani nedostaje voda i malo njege.
Što uraditi ovih dana u usjevu graha? U mjere njege spadaju zaštita od korova, bolesti i štetočina, održavanje povoljnog vodnog i zračnog režima zemljišta i pravilna prehrana. Kako i na koji način to uraditi?
Od bolesti graha na prvom mjestu po važnosti i utjecaju na smanjenje prinosa, kako kod nas tako i u svijetu, svakako su bakterioze (plamenjača graha i oreolna pjegavost) ističe dr.sc. Mirjana Vasić. Osim bakterioza na grahu se pojavljuju i mikoze i viroze, ali su manje značajne. Na visokim temperaturama iu nedostatku padalina nije bilo značajnije pojave bolesti, izuzev tamo gdje je upotrijebljeno zaraženo sjeme. Mrke mrlje na listu koje su primijećene u pojedinim usjevima najčešće su mehaničke ozljede ili posljedica dejstva previsokih temperatura. Dr.sc. Vasić kao kemijske mjere borbe protiv bakterioza koriste se antibaktericidna sredstva za tretiranje sjemena i preparati na bazi bakra za tretiranje usjeva. Usjev se obavezno tretira u fazi drugog pravog lista. Kasnija tretiranja ovise od vremenskih prilika. Ako su uvjeti povoljni za razvoj bolesti, prsanja se ponavljaju. Izbjegava se tretiranje u cvatnji zbog negativnog utjecaja na oplodnju. Usjev ne bi trebalo tretirati u najtoplijem i najsunčanijem dijelu dana jer će nastati ožegotine na biljkama. Da bi efekt tretiranja bio potpun, treba koristiti količine vode dostatne da okupaju cijelu biljku, tako da se, dok grah raste, i neophodna količina vode povećava. Kemijske mjere borbe najčešće nisu dovoljno učinkovite, pa to još više pojačava značaj uporabe zdravog setvenog materijala.
Ako se grah uzgaja na širokorednom rastojanju, prvu kultivaciju, važnu za uništavanje korova i održavanje povoljnog vodnog, zračnog i toplinskog režima u zoni korijena, treba obaviti do faze prva dva lista. To mora raditi izuzetno pažljivo kako se ne bi povrijedile mlade biljčice, a naročito plitak i nježan korijenov sustav jer to može mnogo produžiti vegetaciju. Mnogo je preporučljivije prvo zaštititi usjev bakrenim preparatom, pa ga onda kultivirati. Ovisno od stanja usjeva, mogu obavljati i naredne kultiviranja, ali pliće nego prva i najdalje do faze cvjetanja. U vlažan usjev ne treba ulaziti ni radi kultiviranja ni radi drugih poslova zbog opasnosti od širenja bolesti, prvenstveno bakterioza.
Pošto je dugo bilo hladno a još uvijek je suho, specifično je stanje s korovima. Mnogi nisu koristili herbicide, a od korova najviše ima travnih. U poniklom usjevu graha mogu se koristiti neki od herbicida protiv uskolisnih višegodišnjih korova (Fusilade super, Targa i drugi), a nakon tretiranja ne treba obavljati međurednu obradu najmanje dva tjedna da bi herbicid najbolje djelovao. Za suzbijanje širokolisnih korova može koristiti Basagran, posljednjih godina najčešće u kombinaciji sa pivotom i to u količini 0,2-0,4 l / h pivo + 1,5-2 l / h Basagrana. Izbor i vrijeme primjene hebicida ovise prvenstveno od sastava i dinamike korovske flore, a doza od tipa zemljišta, klimatskih i vremenskih prilika. Na visokim temperaturama veća je osjetljivost graha na ove herbicide. Karenca za Basagran je 42 dana, a za pivot čak 63 dana, te ih treba upotrijebiti ubrzo nakon nicanja graha, ai korova koji su osjetljiviji u mlađim fazama razvoja.
Od štetnika na grahu mogu javiti biljne uši (najčešće nisu ekonomski značajne) i pasuljev žižak. Tijekom vegetacije, to jest u cvatnji graha, moguće je tretiranje je tretiranje usjeva radi sprječavanja razvoja žiška, ali je ipak preporučljivija borba protiv ove štetočine u skladištima. Nakon žetve žižak se u skladištima uništava pouzdanije, ai sigurnije s gledišta očuvanja okoliša.
Nekoliko posljednjih godina velike štete napravile su gusjenice pamukom ili migracijske sovice - Heliothis arnigera. Gusjenice su žućkaste, sitne i nalikuju gusjenice kukuruznog plamenca koji, izgleda, također pravi ozbiljne štete na grahu. Za učinkovitu zaštitu potrebno je uočiti gusjenice dok se hren vegetativnim dijelovima biljke. Treba ih tražiti po cijeloj biljci i oko nje. Zaštitu treba početi na vrijeme, dok se razviju odrasli i ne polože jaja u mlade, tek zametnute mahune. Tretiranje usjeva treba obaviti pripravcima iz skupine piretroida, ili preparatima za biološku borbu na bazi Bacilus thuringiensis (Novodor i slični).
Najveće štete grahu nanose grinje - "nevidljive, a liče na sušu". Za razvoj im odgovara nedostatak padalina i visoke temperature. Tijekom vrelih godina 2000. i 2002. pojedini usjevi graha su bili potpuno uništeni. Prognoze su da će i ova godina biti takva. Znak da su grinje prisutne u usjevu je pojava srebrnastobelih pjega na licu lišća, potom izbočina, pa žutila i sušenja prvo popis, a potom cijelih biljaka. Često se misli da je sve to posljedica suše. Za napad grinja karakteristično je da se širi po obodu parcele, i to iz zakorovljenih "lenija". Za suzbijanje grinja mogu koristiti akaricidi koji su učinkoviti samo pod uvjetom da se napad uoči na vrijeme i odmah reagira. Efikasno je i zalijevanje, ali ono je moguće samo ako se grah gaji u uvjetima navodnjavanja. Grah se neopravdano rijetko uzgaja u njavodnjavanju, iako na pravilno zalijevanje reagira značajnim povećanjem prinosa. Stabilnost, visina i bolji kvalitet prinosa opravdavaju dodatna ulaganja. Dovoljna su i manje količine vode (20-30 mm) u kritičnim fazama razvoja. Navodnjavanjem se može intervenirati odmah nakon sjetve radi bržeg i ujednačenog nicanja. U našim klimatskim uvjetima i ako je obrada zemljišta bila adekvatna, to je izuzetno rijetko potrebno. Kritičan period za vodom je u vrijeme intenzivnog formiranja lisne mase. Češće je potrebna intervencija u momentu cvjetanja radi očuvanja vitalnosti polena, žiga tučka i sigurnije oplodnje. I u trenutku nalijevanja zrna obično se javlja potreba za dodatnom vodom. Potrebno je 3-5 zalijevanja tijekom vegetacije graha - oko 30 mm vode u jednom zalijevanju. Neki proizvođači koriste zalijevanje i da bi olakšali žetvu i dobili bolju kvalitetu zrna, piše na tom spomenutom portalu.
Sve napisano o mjerama njege još jednom govori da je za zdrav usjev kao preventiva najvažnije dobro gazdovanje: primjena pravilne agrotenike, održavanje putova, prilaza, kanala, a ne posezanje isključivo za kemijskim sredstvima borbe naknadno, kad se propusti ono osnovno i kad se šteta već pojavi.
Slika: 34s-grah.jpg
34s-grah1.jpg

...............................
nadnas = NOVE TEHNOLOGIJE U PROIZVODNJI KRASTAVACA KORNIŠON
NASLOV = Folija povećava prinos i do 30 posto
Podnas = Nastiranje zemljišta folijom i sjetva krastavca izvode se mehanizirano. Biljke krastavca zasejanog u dvostrukim redovima su više izložene suncu, plodovi prispijevaju ranije i uniformniji su u odnosu na kućišnu sjetvu u jednom redu što rezultira višim prinosom

Krastavac daje vrlo dobre rezultate pri sjetvi na tamnoj foliji. Osim već navedenog, folija osigurava veću temperaturu tla što sve ukupno povećava prinos za 30 posto, odnosno 80-100% ako se zaljeva sustavom kap po kap. Nastiranje zemljišta folijom i sjetva krastavca izvode se mehanizirano. Biljke krastavca zasejanog u dvostrukim redovima su više izložene suncu, plodovi prispijevaju ranije i uniformniji su u odnosu na kućišnu sjetvu u jednom redu što rezultira višim prinosom, piše u reviji Agronomska saznanja.
Proizvodnju krastavca kornišona u nas karakteriziraju nezadovoljavajući prinosi u odnosu na agroekološki uvjete područja u kojima se ovo povrće uzgaja. A troškovi proizvodnje, koji su zbog delikatne zaštite, skupog hibridnog sjemena i ručne berbe veoma skupi, nameću potrebu ostvarivanja visokih prinosa. Dominantni način proizvodnje krastavca u nas je izravna sjetva, sa sporadičnim pokušajima primjene nekih specijalnih agrotehničkih mjera, kao što je nastiranje zemljišta malč papirom i polietilenskom folijom (plastičnim filmom) ili vertikalni uzgoj uz odgovarajuću konstrukciju. Proizvodnja krastavca iz rasada i praktično se ne primjenjuje u praksi, a široko se koristi za salatne stakleničke sorte, pišu autori teksta Prof. dr. Mihal Đurovka i Prof. dr. Anđelko Bajkin.
mednas = Nastiranjem se olakšava berba
Nastiranje kao agrotehnička mjera u nas se češće upotrebljava pri proizvodnji jagoda, bostana ali u zadnje vrijeme iu proizvodnji paprike, paradajza, krastavaca, kornišona ... Nastiranjem zemljišta se postiže jednostavnija berba, plodovi su čišći, isključuje se potreba za okopavanjem u redu a zemljište bolje čuva prikupljenu vlagu. Nastiranjem se također izbjegava uporaba herbicida i time dobiva zdravstveno sigurnija hrana. Krastavac daje vrlo dobre rezultate pri sjetvi na tamnoj foliji. Osim već navedenog, folija osigurava veću temperaturu tla što sve ukupno povećava prinos za 30 posto, odnosno 80-100% ako se zaljeva sustavom kap po kap. Nastiranje zemljišta folijom i sjetva krastavca izvode se mehanizirano. Biljke krastavca zasejanog u dvostrukim redovima su više izložene suncu, plodovi prispijevaju ranije i uniformniji su u odnosu na kućišnu sjetvu u jednom redu što rezultira višim prinosom. Horizontalni uzgoj je tradicionalan iu njivskim uvjetima. Ne traži velika ulaganja i onemogućuje primjenu plodoreda, što je nedostatak vertikalnog uzgoja krastavca. Vertikalni uzgoj krastavaca kornišona na otvorenom polju u našoj zemlji nije široko zastupljen, iako su neki proizvođači prihvatili ovaj način uzgajanja još prije desetak godina. Ovaj način uzgoja popraćen je znanstveno-istraživačkim pokusima Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Postoje različiti oblici špalirnog načina uzgoja krastavca, ali se u suštini razlikuju dva osnovna: američki i nizozemski.
a) Pri američkom načinu uzgajanja noseći stupovi postavljaju se na svaka četiri metra. Gornja žica razapinje se na 1,5 do 1,8 metara, a donja na 15 do 20 centimetara. Vertikalne žice pričvršćuju se na svakih 20 do 25 centimetara za gornju i donju žicu. Vređa se usmjeravaju prema gore duž žice. Kada dostignu gornju žicu, vezuju se i usmjeravaju dolje po žičanoj strukturi. Kod vertikalnog uzgoja cilj da se dobiju biljke s povoljnim odnosom biljne mase i plodova. To može postići uklanjanjem prve tri bočne grane. Slijedeće tri bočne grane ostavljaju se na tri-četiri lista, ističu prof. dr. Đurovka i prof. dr. Bajkin,
b) Prema nizozemskoj tehnologiji konstrukcija treba biti visine 1,8 do 2,0 metra. Postavlja se samo gornja žica, ao nju vezuju kanapi po kojima se vode biljke. Bočni izdanci iznad zemlje do visine 30 centimetara uklanjaju. Kada biljke dosegnu vrh konstrukcije, veđu se i vode 30 do 40 centimetara vodoravno, a poslije se ostavljaju u slobodnom padu. Na taj način se povećava prinos. Dosadašnji rezultati primjene ovog načina proizvodnje ukazuju na mnogobrojne pogodnosti (mr Stupavski), ali i na potrebu prethodnog ispitivanja u svakom agroekološkim području, odnosno provjere prije uvođenja u široku proizvodnu praksu. Kao potpora biljkama koristi se kanap, kolčevi au zadnje vrijeme sve više i mreža. Iznad špalira postavlja se mreža za zasenčavanje kako bi zaštitila biljke od visokih temperatura.
Đurovka i Bajnik ističu da je u Rumunjskoj u ogledima ustanovljeno da je krastavac iz izravne sjetve, uzgajan uz potporu, uz zakidanje bočnih izdanaka do 30 centimetara, a ostalih na dva lista i ploda, u sklopu od 28.000 biljaka po hektaru, dao najveće prinose. Uzgoj uz potporu u nekim slučajevima udvostručava prinos u odnosu na uzgoj bez potpore, a ujedno se značajno smanjuje trulež plodova, utvrdili su američki stručnjaci. Baveći se ovom problematikom ustanovili su i da se na na krastavcu uzgajanom uz potporu formira više censkih cvjetova u odnosu na krastavac uzgajan na zemlji.
Slika:
34s-kornisoni.jpg
34s-kornišon1.jpg

.................................................. ...
nadnas = UZGOJ POZNATE AMERIČKE POSLASTICE
naslov = Specifičnosti uzgoja borovnice
PODNAS = Borovnica zahtijeva odgovarajuću sumu i raspored topline tijekom godine i vegetacijskog razdoblja. Visokoprinosne sorte borovnice podnose hladnoću i do -28 ° C, pod uvjetom da su izdanci pokriveni snijegom

Unatoč relativno povoljnim uvjetima proizvodnja borovnice u našoj zemlji je zanemarljiva. Podizanjem novih nasada pored postojeće, angažirat se i nova radna snaga, čime će se povoljno djelovati na dopunsko zapošljavanje, čak i onih kategorija stanovništva koje pripada kategoriji uzdržavane (djeca, starije osobe, umirovljenici). Veoma kvalitetan tekst objavljen je na jednoj internet stranici i kojega prenosimo u cjelosti.
Visokožbunasta američka borovnica potječe iz SAD. U divljem stanju se prostire u istočnom dijelu SAD-a (od Floride na jugu do Michigana na sjeveru). Dostiže visinu od 3 do 4,5 m, a najbolje uspijeva na vlažnim staništima i većoj nadmorskoj visini. Zbog specifičnosti korjenovog sustava, vrlo je osjetljiva na sušu. Prema posljednjim podacima visokožbunasta borovnica se u SAD-u uzgaja na površini od oko 8500 ha, s godišnjom proizvodnjom oko 50000 tona. Borovnica se na nešto većim površinama uzgaja i u Kanadi, Nizozemskoj, Engleskoj, Novom Zelandu, Australiji, Čileu, Švicarskoj, Belgiji i Njemačkoj.
U našoj zemlji ima vrlo malo iskustava u uzgoju visokožbunaste borovnice. Od 70-tih godina prošlog stoljeća do danas činjeno je nekoliko pokušaja uvođenja u proizvodnju ove plemenite voćne vrste. Unatoč relativno povoljnim uvjetima rezultati su uglavnom bili nezadovoljavajući, tako da je i interes proizvođača bio zanemariv.
Mednas = Eksploatacijski vijek i do 20 godina
S druge strane, podizanjem nasada borovnice pored postojeće, angažira se i nova radna snaga, čime će se povoljno djelovati na dopunsko zapošljavanje, čak i onih kategorija stanovništva koje pripada kategoriji uzdržavane (djeca, starije osobe, umirovljenici).
Intenzivna i profitabilna proizvodnja visokožbunaste borovnice podrazumijeva redovitu i obilnu rodnost i visok kvalitet ploda, kao i znatno veću vrijednost proizvodnje u odnosu na druge troškove. S obzirom da eksploatacijski vijek plantažno uzgojene borovnice iznosi 15 do 20 godina, a da podizanje zasada zahtjeva ulaganje velikih novčanih sredstava, zbog čega je neophodno, prije otpočinjanja investicija izvršiti detaljnu analizu agroekoloških i drugih uvjeta koji su relevantni za ovu proizvodnju na određenom prostoru. U narednom dijelu teksta ćemo se osvrnuti na limitirajuće čimbenike u uzgoju ovog voća.
Temperatura. Borovnica zahtijeva odgovarajuću sumu i raspored topline tijekom godine i vegetacijskog razdoblja. Visokoprinosne sorte borovnice podnose hladnoću i do -28 ° C, pod uvjetom da su izdanci pokriveni snijegom. Međutim, ukoliko izdanci nisu pokriveni snijegom, mogu izmrznuti na temperaturama od -18 ° C i višim. Korijen je osjetljiviji i izmrzava na temperaturi od -12 do - 14 ° C.
Da bi se cvatnja i drugi biološki procesi normalno odvijali potrebno je da borovnica prođe tijekom zimskog mirovanja određeno vrijeme na temperaturi nižoj od 7,2 ° C (od 650 do 850 sati). Nakon razdoblja zimskog mirovanja, uzgojene sorte borovnice su relativno osjetljive na kolebljive zimske temperature, posebno ako temperatura varira između +6 ° C u toku dana i -7 ° C tijekom noći. Pozni proljetni mrazevi po pravilu ne predstavljaju veću opasnost zbog toga što borovnica relativno kasnije cvijeta. Temperature utječu i na normalo sazrijevanje plodova. Ovisno od sorte i temperature, borovnica sazrijeva od 50 do 90 dana poslije cvjetanja. Niže temperature i nedovoljna suma topline utječu da plodovi neravnomjerno sazrijevaju ili da uopće ne sazriju. Sorte borovnice su osjetljive i na visoke temperature (iznad 30 ° C) u tijeku vegetacije, posebno ako se javljaju u fenofazama cvatnje i sazrijevanja plodova i ako dulje traju. Toplinski udari, koji se na nekim lokalitetima mogu javiti u toplim i vlažnim ljetima, mogu nanijeti izvjesne štete, pa čak i sušenje borovnice.
Mednas = Treba dosta vlage
Optimalna usklađenost metabolitičkih procesa se ostvaruje u uvjetima relativno toplijih dana a svježijih noći, kada se proces disanja tijekom noći prekida, tako da biljkama na raspolaganju ostaje cjelokupna količina akumuliranih hranjivih tvari. Zbog toga su plodovi iz lokaliteta gdje vladaju ovakvi uvjeti neusporedivo ukusniji i kvalitetniji od onih gdje to nije slučaj.
Voda i vlažnost vazduha.Za normalan razvoj, rodnost i postizanje optimalnih prinosa po jedinici površine, potrebno je u nasadima borovnice tijekom vegetacije bude dovoljno vlage u tlu (75% -80%) i da prosječna relativna vlažnost zraka bude 75 posto. Kritični periodi za vlagu kod borovnice su u fenofazi cvatnje (svibanj), rasta i zrenja plodova (lipanj, srpanj, na višim terenima i kolovoz) i obrazovanja rodnog potencijala za narednu godinu (kolovoz).
Intenzivna i visoko produktivna proizvodnja borovnice moguća je jedino u krajevima s preko 800 mm vodenog taloga godišnje, s tim da je više od 50 posto istih pravilno raspoređeno tijekom vegetacijskog razdoblja. Ukoliko su tjedne količine oborina u tijeku vegetacije manje od 20 do 50 mm neophodno je izvršiti navodnjavanje. Karakterističan simptom nedovoljne količine vlage je crvenilo lišća. Uslijed suše mladari postaju slabi, slabije je zametanje plodova, a lišće prijevremeno otpada. U ekstremnim slučajevima dolazi do sušenja mladica, pa čak i čitave biljke.
Mednas = Ne podnosi višak vlage u zemlji
Do ove pojave relativno često dolazi zbog specifičnosti građe korjenovog sustava borovnice, koji je veoma plitak. Najveća masa korijena se nalazi na dubini od 15 do 40 cm. Na korenovom sustavu borovnice ne postoje korijenove dlačice (žile sisavice), već se biljke obezbeđuju vodom i mineralnim tvarima iz tla uz pomoć specifične mikorize (simbioza korjenovog sustava i nekih korisnih vrsta gljiva). U slučajevima zemljišne i zračne suše, koje su uz to praćene visokom temperaturom, korijenov sustav nije u mogućnosti osigurati dovoljne količine vlage pa dolazi do oštećenja na biljkama. Borovnica također ne podnosi višak vlage u zemljištu. Razina podzemnih voda bi trebala biti najmanje 50 cm ispod površine tla. Ukoliko se pojavi višak vode u zoni korijena odvija više dana, odnosno ako ista ne otječe, može doći do stvaranja nekih jedinjenja toksičnih za biljku i povoljnih uvjeta za razvoj gljivičnih bolesti uzročnika truljenja korijena i izdanaka borovnice.
Svetlost.Visokožbunasta borovnica je svetloljubiva biljka, ali podnosi i rijetku zasenu. Svjetlost kao klimatski faktor je veoma rijetko ograničavajući čimbenik proizvodnje, osim ukoliko se zasadi ne podižu u neposrednoj blizini visokog raslinja ili uslijed neodgovarajuće (prevelike) gustoće sklopa i odsustva primjene agro i pomotehničkih mjera. U uvjetima zasjene ne dolazi do obrazovanja rodnog potencijala, što dovodi do izostanka ili vrlo malog roda.
Zemljište. U odnosu na druge jagodaste vrste voća borovnica ima specifične zahtjeve prema zemljištu. Najviše joj odgovaraju laka, plodna (sa oko 5 - 7% humusa), rastresita i dobro propustljiva zemljišta. Optimalna kiselost (pH) tla se kreće od 4,3 do 4,8 mada može uspjevati i na tlima s kiselošću od 4,0 do 5,2. Posebnu pozornost treba obratiti na prisustvo truležnica korijena višegodišnjih kultura koje mogu izuzetno štetno djelovati na simbiotsku mikorizu korijena borovnice.
Mednas = Pedološka analiza
Prisustvo obične (šumske) borovnice je siguran pokazatelj povoljnosti nekog zemljišta za uzgajanje visokožbunaste borovnice. S obzirom da ova proizvodnja zahtijeva relativno male površine, potrebno je svaku parcelu brižljivo odabrati i izvršiti neophodnu pedološko-agrohemijsku analizu.
Orografski čimbenici. Visokožbunasta borovnica može uspješno gajiti na manjim nadmorskim visinama, mada uspijeva i na većim, do oko 1.000 m. Više joj odgovaraju severniji (osojni) položaji s blagim nagibima i povoljnom zračnom drenažom. Treba izbjegavati mikrodepresije (uvale), ravnice i položaje koji su na udaru hladnih, jakih i suhih vjetrova. Obična borovnica je prirodni pratilac borovih šuma, pa je njihova blizina poželjna iu slučaju uzgajanja visokožbunaste borovnice.
Sortiment i sadni materijal. Najveći broj sorti visokožbunaste borovnice je samooplodan, ali se proizvođačima, radi sigurnije oplodnje preporuča uzgoj nekoliko koje se međusobno mogu oprašivati.Na izbor sorti utječu sljedeći čimbenici: zahtjevi tržišta, rodnost, vrijeme sazrijevanja i dužina berbe, otpornost prema bolestima. Najbolje proizvodne rezultate ispoljavaju: Bluta (Bluetta), Blukrop (Bluecrop), Blurej (Blueray). Za podizanje plantažnih zasada borovnice koristiti isključivo sadni materijal proizveden na neki od vegetativnih načina, u rasadnicima koji su pod stalnom kontrolom državnih ovlaštenih institucija. Sadni materijal mora biti garantirane sortne čistoće i besprijekornog zdravstvenog stanja (bez prisustva virusnih i drugih oboljenja, nematoda i grinja), odnosno mora posjedovati odgovarajući certifikat. U Republici Hrvatskoj se uglavnom može nabaviti sadni materijal iz uvoza. Na tržištu zemalja s razvijenom kulturom uzgajanja visokožbunaste borovnice se najčešće mogu naći dvije vrste sadnog materijala: kontejnerske sadnice i balirane (stegnute) sadnice. Kontejnerske sadnice se nalaze u odgovarajućim kontejnerima s većom ili manjom količinom supstrata. Mogu se saditi tijekom čitave vegetacije, od proljeća do jeseni. Uz minimalnu njegu osiguran je 100%-tni prijem. Također, dobra osobina ovakvih sadnica je da se mogu transportirati na velika rastojanja u dužem vremenskom roku bez opasnosti od sušenja i oštećenja. Balirane sadnice su stegnute u mrežu u kojoj se nalazi mikorizni supstrat. Mreža i supstrat se stavljaju nakon vađenja sadnice, prije isporuke. Obično su stare tri godine i bolje su razvijene od kontejnerskih. Poslije sadnje mreža se vremenom sama raspada.
Sadnja borovnice. Borovnica se sadi na prethodno pripremljenom zemljištu. Umjesto klasične pripreme cijele površine, danas se sve više preporuča sadnja u kanale (rovove), sadnja na gredicama (bankovima) i sadnja u iskopane jame.
Mednas = Prednost jesenjoj sadnji
Jesenja sadnja ima niz prednosti, iz dva osnovna razloga: a) sadnice se tijekom zimskog odmora osigurati dovoljnim količinama vlage; b) biljke imaju raniji početak vegetacije i brže se razvijaju. Zasadi visokožbunaste borovnice podignuti u jesen, u prvoj godini po sadnji razvijaju snažne izdanke, a već u trećoj godini mogu donijeti značajnu količinu roda čija vrijednost pokriva troškove tekuće proizvodnje. Prije početka sadnje, ukoliko u prethodnoj pripremi zemljišta nisu uništene štetočine zemljišta, potrebno je u otvorene brazde za sadnju staviti neki od zemljišnih insekticida poput: Forat G-5, Galation (Rovicid), Dotan i dr.., U propisanim količinama. Zbog najboljeg iskorištenja svjetlosti, preporuča se da pravac redova bude sjever-jug. Razmak između sadnica je ovisno o bujnosti sorte, između redova 2,5-3 m, au redu od 1 m za manje bujne (Bluta), do 1,5 m za bujne sorte (Blukrop). Ako se biljke sade u kanale, potrebno je da kanali budu široki oko 1 m, a duboki 40-50 cm. Kanal se ispuni odgovarajućim supstratom (Klasman, Galicina). Sadnice se postavljaju na predviđeno rastojanje, nakon čega se po vrhu dodaju bukova kora ili otpaci četinara. Potrebno je redovito dodavati nove količine supstrata zbog procesa humifikacije i raspadanja. Sadnja borovnice se po pravilu vrši ručno, mada je moguće mehanizirati ovaj radni proces. Najbolje je sadnju obavljati po oblačnom vremenu ili u jutarnjim i poslijepodnevnim satima. Sadnice se sade malo dublje nego što su bile u rasadniku. Da bi redovi bili pravi, prethodno se duž istih zateže kanap, pa se sadnice postavljaju uz njega. Odmah po sadnji treba izvršiti srednje obilno zalijevanje svake sadnice. Neophodan preduvjet uspješne proizvodnje borovnice je postavljanje odgovarajućeg sustava za zalijevanje.
Mednas = Prihranjivanje
Njega i zaštita nasada borovnice u prvoj godini.Negom i zaštitom u prvoj godini potrebno je zasad pripremiti za što veću i kvalitetniju rodnost u godinama eksploatacije. Ove mjere se uglavnom svode na okopavanje i ručno plevljenje trave oko sadnice, navodnjavanje i zaštitu od bolesti i štetočina.
Pomotehničke i agrotehničke mjere u zasadima borovnice u rodu.
Njega nasada u rodu obuhvaća brojne agrotehničkih i pomotehničkih mjera kako bi borovnica svake godine davala stabilan i kvalitetan prinos. U tom cilju se poduzimaju sljedeće mjere: prihranjivanje nasada mineralnim gnojivima; održavanje zemljišta; malčiranje; rezidba; navodnjavanje i održavanje zemljišta u stanju optimalne vlažnosti; zaštita od bolesti, štetočina i korova.
Prihranjivanje se izvodi na temelju stanja zasada i stvarnih potreba biljaka. Priizvođenju ove mjere mora se biti obazriv kako se nepravilnom primjenom ne bi izazvala promjena pH vrijednosti supstrata, što bi imalo negativni učinak po sadnice.
Za postizanje visokih i redovnih prinosa potrebno je gnojidba organskim i mineralnim gnojivima. Svake treće godine treba koristiti stajnjak u količini od 30 t / ha. Borovnica dobro reagira na nitratna gnojiva, ali se bolji rezultati postižu upotrebom kompleksnih gnojiva.
U svibnju ili lipnju prve godine poslije sadnje treba koristiti po 50 do 60 g KAN-a po sadnici. Gnojivo rasturiti na 25 do 30 cm od sadnica borovnice. Nakon stupanja zasada na rod treba koristiti kompleksna gnojiva (NPK - 8:12:26 + MgO) ili vockal (NPK 8:5:24 + MgO i željezo) u količini 400 - 500 kg / ha. Gnojidba treba izvesti krajem studenog ili početkom prosinca prije snijega. Prihranjivanje KAN-om u količini od 200 do 250 kg / ha izvoditi početkom ožujka i krajem svibnja, s tim što se u prvom terminu koristi 100-150 kg / ha, au drugom terminu 100 kg / ha.
Mednas = Plitko okopavanje
Održavanje zemljišta u zasadima borovnice se najčešće vrši tako što se međuredni prostor zatravi i kasnije redovito vrši malčiranje. Manje je povoljno održavati zemljište u vidu jalovog ugara jer se čestim freziranjem gube ogromne količine vegetativne mase. Prostor u redu se održava plitkim okopavanjem, vodeći računa da se ne ošteti korijenov sustav sadnice.
Primjena herbicida nije preporučljiva osim u slučaju kada nemamo drugog izbora. Tada se veoma oprezno mogu koristiti neki od kontaktnih herbicida (Gramokson, Basta) u količini 3-5 l / ha. Totalne herbicide ne koristiti u zasadima visokožbunaste borovnice
Rezidba borovnice nema intenzivan karakter kao kod većine drugih voćnih vrsta. Borovnica donosi urod na ljetorastima iz prethodne vegetacije, a počinje rađa druge godine poslije sadnje. Najkrupniji i najkvalitetniji plodovi su na bujnim ljetorastima. Pošto većina sorti imaju sklonost da prerode, nameće se potreba uklanjanja jednog dijela rodnog drva putem rezidbe. Kod sorata sa tendencijom polijeganja bočnih izdanaka nameće se njihovo uklanjanje ili prekraćivanje, dok je kod sorata sa vertikalnim izdancima potrebno prorjeđivanje rodnih grana unutar žbuna. Po pravilu rezidba treba biti umjerena i prilagođena rodnom potencijalu i stanju svakog žbuna ponaosob. Jaka rezidba koja se sastoji u uklanjanju sitnih rodnih grana, uklanjanjanju pojedinih izdanaka žbuna i jakom prekraćivanju izdanaka dovodi do znatnog smanjenja prinosa, povećanja krupnoće ploda i ranijeg zrenja. Ukoliko se želi postići kasnije zrenje rezidbu treba svesti na najmanju mjeru. Općenito govoreći, oštra rezidba borovnice se ne preporučuje, osim u slučajevima jače regeneracije i obnavljanja žbunova.
Bujniji žbunovi daju krupnije plodove i veći prinos, te ih zbog toga treba slabije orezati. Njima treba osigurati odgovarajuću količinu vode u svako doba. Jača rezidba se provodi kod slabijih žbunova, na lošijim tlima s deficitom hrane i vlage.
Sa rezidbom treba početi tek u četvrtoj godini poslije sadnje, kada se uklanjaju zakržljale grane pri osnovi žbuna. U petoj godini treba uklanjati polomljene i suhe grane. Rezidbu treba što više reducirati na nekoliko jačih rezova u cilju uštede radne snage, pri čemu se sve nepotrebne grane uklanjaju do osnove ili do neke bujne bočne grane. Povijene bočne izdanke također treba uklanjat.
Mednas = Smanjenje rodnog potencijala
Često je potrebno vršiti smanjenje rodnog potencijala na 3 - 5 rodnih pupoljaka po grani. Jačina rezidbe ovisi od broja rodnih pupoljaka po grančici, što ovisi od uvjeta uzgoja i sorte. Rezidbu treba provoditi nakon prestanka opasnosti od poznih proljetnih mrazeva. U principu rezidba se može izvršiti u svako doba poslije opadanja lišća do završetka cvjetanja ukoliko je potrebno. Mnogi proizvođači zanemaruju ulogu pčela u uzgajanju ove voćne vrste. Brojnim ogledima je dokazano da sa unošenjem pčelinjih društava u zasade borovnice dolazi do bolje oplodnje, krupnijih i kvalitetnijih bobica a time i neusporedivo većeg roda. Na površini od 0,20 ha dovoljno je unošenje jednog jakog pčelinjeg društva.
Mednas = Voditi računa o pH vrijednosti
Navodnjavanju kao neophodnoj mjeri kod plantažnog uzgoja borovnice mora se posvetiti posebna pažnja. Pored osiguranja dovoljnih količina vode mora se voditi računa io njenoj kvaliteti, kemijskom sastavu, pH vrijednosti i sadržaju željeza. Potrebne su česte provjere pH vrijednosti vode da ne bi došlo do promjene kiselosti supstrata na kojem se borovnica uzgaja. Visok sadržaj željeza u vodi za zalijevanje može izazvati na bobicama pojavu pjega smeđe boje koje smanjuju tržišnu vrijednost plodova.
mednas = ''Kap po kap''.
Zaštita borovnice od bolesti i štetočina i korova.Borovnicu napadaju mnoge biljne bolesti i štetočine, koje mogu nanijeti velike gospodarske štete, au ekstremnim slučajevima dovesti i do propadanja nasada. Eventualna pojava bolesti i štetnika može biti uzrokovana i zdravstveno neispravnim sadnicama. Štete borovnici mogu nanijeti eriofidna grinja, cvetojed, smotavac ploda borovnice, lisni miner, štitasta vaš i rutava buba u vrijeme cvjetanja. Kržljavost žbunova borovnice izaziva virus kržljavosti borovnice. Ukoliko se u zasadu primete takvi žbunovi treba ih odmah iskrčiti i uništiti i obratiti se proizvođaču sadnica. Plamenjača borovnice se javlja u vidu pjega veličine 2 do 20 mm na grančicama, lišću i zelenim plodovima. Zaraza može biti jača u uvjetima povećane vlažnosti (kišnih godina) i više temperature. Bolest se suzbija preparatima na bazi Kaptana (Venturin), Mankoceba (Ditan) i strobilurina. Rđa stabla i lišća borovnice može nanijeti velike štete ovoj voćki. Ispoljava se u obliku mrkih pjega veličine 2-3 mm. Pjege se postupno šire i mogu zahvatiti cijeli žbun. Najveća opasnost prijeti krajem proljeća i početkom ljeta pri vlažnom i toplom vremenu. Bolest utječe na smanjenje prinosa i pogoršanje kvalitete plodova. Uzrok ove bolesti se suzbija istim preparatima kao plamenjača borovnice a rokovi primjene se praktično podudaraju. Eriofidna grinja oštećuje cvjetne pupoljke borovnice za vrijeme toplih zima. Ženka polaže jaja u kasnu jesen u blizinu cvetnih pupoljaka. U proljeće kada otopli larve se izlegu i napadnu otvorene pupoljke. Suzbijanje se izvodi u periodu izleganja larvi. Za suzbijanje se koristi Galmin zajedno s bakrenim oksihloridom. Grinja se može suzbiti i akaricidima čim se primijeti prisutnost grinja. U vrijeme cvjetanja se može pojaviti i rutava buba. Ako se primijeti prisutnost štetočine treba postaviti bijele lovne klopke.
mednas = Berba borovnice
Berba borovnice obično proteže u razdoblju od 6 do 8 tjedana s obzirom da postoje rane, srednje rane i pozne sorte. Svaka sorta se bere tri do sedam puta u intervalu od 5 do 7 dana ovisno od osobina sorte i vremenskih uvjeta. Plodovi borovnice nisu osjetljivi kao plodovi maline. Beru se samo zreli plodovi plave boje, pošto su crvenkasti - poluzreli plodovi kiseli. Plodovi se stavljaju direktno u specijalnu ambalažu zapremine 0,57 l. Mogu se koristiti i male kofice. Kad se koriste kofice dolazi do oštećenja pepeljka. Prilikom pakiranja plodova uklanja lišće i nezreli - crvenkasti plodovi. Ako je dobar rod jedan berač za 8 sati može napuniti 60-80 kutijica spomenute obujma. Kod berbe treba nastojati da se odvoje plodovi po krupnoći u više klasa. Krupniji plodovi postižu višu cijenu na tržištu. Ako se kutijice pokriju sa celofanom povećava se trajašnost plodova i postiže veća atraktivnost. Plodovi borovnice se mogu prodati za potrošnju u svježem stanju, ali se također mogu konzervirati u 50% otopini saharoze ili zamrzavati. Zamrznuti plodovi su gotovo iste kvalitete kao i svježi.
Slike:
34s-borovnica.jpg
34s-borovnica1.jpg
.................................................. ............................

nadnas = RADOVI U VOĆNJAKU
naslov = Obavezno jesenska gnojidba voćaka
podnas = Od organskih, najčešće se upotrebljava stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgorelo ili poluzgoreo stajnjak. Najviše se koristi goveđi, mada se može koristiti i konjski, ovčji, svinjski ili peradarski stajnjak
Jesenska gnojidba ima za cilj da se unese potrebna količina hraniva potrebna voćkama, jer se tijekom vegetacije znatna količina iskoristi za rast i razviće voćaka, lisne i drvne mase kao i plodova. Sve te količine koje su potrošene treba putem gnojidbe vratiti u tlo, kako bi ponovo bile pristupačne biljkama početkom naredne vegetacije.
Kasna jesen je period godine kada su poslovi u voćnjaku svedeni na minimum. Nakon završene zaštite bilja, potrebno je zasade pognojiti radi nadoknađivanja hranjivih elemenata potrošenih u vegetaciji. Gnojidba voćaka u ovom razdoblju provodi se organskim i mineralnim gnojivima.
Od organskih, najčešće se upotrebljava stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgorelo ili poluzgoreo stajnjak. Najviše se koristi goveđi, mada se može koristiti i konjski, ovčji, svinjski ili peradarski stajnjak. Preporučljivo je unošenje tijekom jeseni mada može iu rano proljeće, kada se zaorava na dubinu od 100-115 cm i unosi se svake 3-4 godine od 30-40 t / ha.
Mednas = Kompost
Treset se koristi u rasadničkoj proizvodnji kao i prilikom sadnje voćaka (3-5 kg / sadnom mjestu). Kompost je organsko gnojivo koje se dobiva razlaganjem slame, šaše, smeća, komine, strugotine, i ostataka organskih industrijskih materijala. Može poslužiti kao zamjena za stajnjak prilikom sadnje voćaka iu rasadničkoj proizvodnji. Tečno organsko gnojivo-osoka, nastaje od tekućih fekalija i ispiranjem stajnjaka iz obora i staja. Primjenjuje se 3 do 4 puta tijekom vegetacije za površinsko gnojenje voćaka i razblažuje se vodom. Za mlade voćnjake je naročito korisno zelenišno gnojivo. Najbolji efekti se postižu zaoravanjem lupine, stočnog graška, grahorice, heljde, i soje. Na taj način tlo se obogaćuje organskim i mineralnim tvarima a stvaraju se i povoljni uvjeti za mikrobiološku aktivnost u zoni korjenovog sustava.
Pored organskih, u zemljište je neophodno unijeti i mineralna gnojiva u količini od 400-800 kg / ha. To ovisi o starosti voćnjaka i obezbeđenost zemljišta osnovnim hranjivim elementima. U ovom razdoblju treba koristiti mineralna gnojiva koja u sebi sadrže veće količine kalija i fosfora a, manji postotak dušika. Voćke u fazi mirovanja ne usvajaju ova hraniva, ali fosfor i kalij koji se sporije razgrađuju dostupni su biljkama u dužem razdoblju, dok se dušik pod utjecajem oborina lako ispire i prenosi u dubljem slojeve tla gdje je nedostupan voćkama. Dušična gnojiva je zbog toga mnogo bolje i učinkovitije dodati u tijeku vegetacije kada ih voćke maksimalno mogu iskoristiti.
Fosforna i kalijeva gnojiva dodaju u periodu mirovanja voćaka i najpovoljnije vrijeme za unošenje ovih gnojiva je od polovice listopada do polovice studenog. Mogu se unositi iu tijeku vegetacije, zajedno sa navodnjavanjem.
Manjak fosfora usporava stvaranje cvjetnih i lisnih pupoljka, te razvoj mladica. Novo lišće je uspravno, tamnije zeleno i ne dostiže normalnu veličinu. Višak fosfora ne utječe negativno na biljke, ali može izazvati manjak cinka.
Kriteriji pri odabiru fosfornih gnojiva treba biti: sadržaj fosfora, i topljivost, tj.. njegova dostupnost biljkama.
autor: Aleksandra Savić
korištena literatura: Veličković, M., Voćarstvo., Zagreb
Slika: 34s-vocnjak.jpg
----------------------------------

nadnas = VINOGRADI
naslov = Uzgoj stolnog grožđa na okućnici
Vinske i stone sorte se značajno razlikuju po morfološkim i proizvodnim karakteristikama. Kod vinskih sorti prioritet se daje proizvodnim karakteristikama, a estetski izgled je manje važan, dok je kod stolnih na prvom mjestu vanjski izgled grozda i bobice. Poželjno je da stone sorte imaju srednje krupne rastresite grozdove, krupne, ovalne ili izdužene bobice ujednačene krupnoće i boje. Također se veoma cijeni muskatna aroma grožđa.
Da bi se na okućnici proizvelo zdravo i kvalitetno stolno grožđe, veliku pažnju treba posvetiti prije svega izboru sortimenta, ističe prof. dr Nada Korać.
U okviru vrste Vitis vinifera postoji velik broj stolnih sorti koje se odlikuju visokim kvalitetom grožđa, ali su osjetljive na peronosporu i oidium. Kod nas se najviše i najradije uzgajaju sljedeće stone sorte: Čabski biser, Kraljica vinogradima, Beogradska rana, Gročanka, Demir kapija, Kardinal, Muškat hamburg, Afuz-ali i Italija. Ove sorte su manje pogodne za okućnice i prostore blizu ljudskih prebivališta, jer zahtijevaju kompletnu zaštitu tijekom vegetacije, to jest od šest do deset prskanja. Za ovu namjenu su mnogo pogodnije interspecijes stone sorte, koje su otporne ili bar tolerantne prema važnijim gljivičnim bolestima. U posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu je stvoren veliki broj ovakvih sorti različitih epoha sazrijevanja i agrobioloških osobina. Neke od njih introdukovane su kod nas i ispituju se u kolekcionim i oglednim nasadima. Pojedine pokazuju odlične proizvodne rezultate i mogle bi uspješno da se uzgajaju uz smanjenu upotrebu pesticida ili primjenom bioloških preparata u zaštiti. Takve su, primjerice, sorte Lasta, ljana, Moldova, Strašenski, Muscat de st.. Vallier, ističe u svom izlaganju prof. Korać.
LASTA - prva jugoslovenska stona sorta otporna na plamenjaču. Stvorena je u Sremskim Karlovcima, a priznata 1991. godine. Sazrijeva približno isto vrijeme kad i Muskat Hamburg (II epoha). Dobre je rodnosti, otporna na peronosporu i sivu trulež grožđa, ali osjetljiva na oidium. Grozd je srednje krupan, lijepe strukture, rastresit, bobice su krupne, ujednačene po veličini, izdužene, bijelo-žute boje, hrskave konzistencije. Okus je ugodan, blago muskatan. Zrelo grožđe može se čuvati na trsu do prvih mrazeva pri čemu zadržava svježinu, a lijep je ukras pergole ili čardaklija.
LJANA - novostvorena moldavska stona sorta ranog sazrijevanja (početak rujna), srednje rodnosti. Otporna je na peronosporu, oidium i sivu trulež grožđa. Ima srednje krupne, rastresite grozdove, krupne, izdužene, bijelo-žute bobice finog okusa. Također može dugo da se čuva na trsu bez promjene kvalitete grožđa.
MOLDOVA vrlo uspješna moldavska selekcija. Ovo je vrlo bujna sorta velike i redovite rodnosti. Otporna je na najvažnije gljivične bolesti. Ima krupne grozdove i krupne, izdužene, tamno-plave bobice, debelu pokožicu bogatu antocijana i neutralan okus. Grožđe se dobro transportira i dugo čuva. Vrlo je pogodna za razvijenije uzgojne oblike tipa pergola ili čardaklija. Može da se gaji bez kemijske zaštite protiv peronospore, oidiuma i sive plijesni grožđa, ili s nekoliko tretiranja u vlažnim godinama.
STRAŠENSKI - moldovska sorta velike bujnosti i velike rodnosti. Interesantna je zbog vrlo krupnih, atraktivnih grozdova i veoma krupnih crnih bobica. Pogodna je za čardaklije i pergole. Sazrijeva rano (početak rujna). Oporno je na peronosporu, a osjetljiva na pepelnicu, sivu plijesan i niske temperature.
MUSCAT DE ST. Vallier - jedan od najpoznatijih hibrida stolnog tipa stvoren u Francuskoj. Ima srednje krupne, rastresite grozdove, žute ovalne bobice srednje veličine, muškatnog okusa. Velike je rodnosti, ali bobice neravnomjerno sazrijevaju, a zrele lako otpadaju. Otporna je na peronosporu, a srednje otporna na oidium i sivu plijesan.
Pored opisanih postoje i druge, vrlo interesantne novostvorene stone sorte, kao što su: Terez, Peleškei muskat, Veirul 59.
Ove sorte mogu uspješno da se uzgajaju s jednim do dva tretiranja kemijskim sredstvima, a u suhim i toplim godinama i bez tretiranja. Primjena bioloških preparata u uzgoju ovih sorti našla bi svoje pravo opravdanje.
Slike:
34s-grozde stolno.jpg
34s-grozde stolno1.jpg

.................................................. ..............

Nadnas = RADOVI NA OPG
Naslov = Najčešći propusti kod proizvodnje vina u kućanstvu
PODNAS =
Najčešće mane vezane za izgled vina su: mrki prijelom, sivi prijelom, taloženje proteina i dr.. Kada se radi o mirisu i okusu, treba spomenuti miris i okus na plijesan, drvo, vodik-sulfid, na izvetrelo, na zapušač, na smrznuto grožđe i dr..
Proizvodnja vina u kućanstvu temelji se na iskustvu koje se prenosi s koljena na koljeno, pri čemu se često malo uvažavaju dostignuća i saznanja suvremene enologije (enos - vino, logos - nauka). Stoga, nije rijedak slučaj da se, zbog učinjenih pogrešaka, vino pokvari ili ima određene mane i nedostatke, te tako, postane potpuno neupotrebljivo. Počevši od primarne prerade grožđa, tijekom čuvanja vina, pa sve do razlijevanja u boce, postoji opasnost da, zbog određenih propusta, štetni utjecaji naruše kvalitetu vina.
Najčešće greške pri proizvodnji vina u domaćinstvu su:
- ne popravlja se sadržaj šećera u širi i ne odvajaju trule bobice
Dobro vino može proizvesti samo od zdravog grožđa obranog u fazi tehnološke zrelosti. Ako se proizvodi bijelo vino, sadržaj šećera u grozdu trebala bi se kretati od 19 do 20, a ako se proizvodi crveno, od 20 do 22 posto. Sadržaj šećera u širi treba mjeriti široromerom i, ukoliko grožđe ne sadrži dovoljno šećera, treba popraviti primjenom saharoze. Ako je grožđe djelomično zahvaćeno sivom plijesni, tada treba odvojiti natrule bobice ili dijelove grozda. Odvajanjem natrulih bobica sprečava se mrki prijelom vina - pojava mrke boje i promjene mirisa i okusa. A popravkom sadržaja šećera u širi, vina će imati normalan sadržaj alkohola, neće biti sklona kvarenju zbog pojave vinskog cvijeta i posjedovat potrebnu punoću okusa.
- odricanje od uporabe sumpor-dioksida
Sumporov dioksid je enološka sredstvo bez čije upotrebe ne može se proizvesti dobro i za duže vrijeme stabilno vino. On štiti širu i vino od oksidacije (promjene boje) i od razmnožavanja štetnih mikroorganizama, uzročnika kvarenja vina. Treba ga koristiti u najmanjoj količini kojom može osigurati njegovo efikasno djelovanje. Vina proizvedena bez uporabe sumpor dioksida imaju tamniju boju, izvetrela su na mirisu i okusu. Ove promjene su intenzivnije kada se otprazni sud s vinom i naročito su intenzivne s proljeća kada temperatura u podrumu poraste.
- dugo ležanje vina na talogu
Poslije završetka alkoholnog vrenja, treba najdalje za 15 dana odvojiti još uvijek mutno vino od taloga izdvojenog na dnu suda. Ako se vino duže ostavi na talogu poslije vrenja, posebno, ako je šira imala malo kiselina, a temperatura u podrumu je nešto viša, stanice kvasaca u talogu se raspadaju i vino poprima vrlo neugodan miris na sumporni spojevi, tzv, merkaptane. Kada vino dugo leži na talogu, ovaj neugodan miris postaje toliko intenzivan da ga nije moguće ukloniti ni provjetravanjem. Od ovakvog vina ne može se ispeče ni rakija-destilat, jer ovaj neprijatan miris prelazi iu njega.
- nepotapunje - miješanje kljuka i držanje otvorenog suda
Crveno vino dobiva se alkoholnim vrenjem kljuka bez Šepurine. Treba voditi računa o tome da vinske mušice ne dospiju u kontakt s kljukam, tj.. klobukom koji se formira na površini tijekom vrenja. Najjednostavnije je otvor suda prekriti plastičnom folijom i vezati. Izdignuti klobuk treba potapati, tj.. miješati kljuk najmanje dva do tri puta tijekom dana, da bi ekstrakcija - izlučivanje sastojaka iz pokožica proticalo nesmetano iu punoj mjeri. Jedino na taj način može dobiti vino s dovoljno boje i ekstrakta koji je vazan za punoću okusa i karakter crvenog vina. Postoji mogućnost da se obavi vrenje s potopljenim klobukom pomoću drvene rešetke kojom se on pritisne. I u ovom slučaju sud treba zatvoriti plastičnom folijom, jer vinske mušice nose bakterije octene kiseline i, kada dospiju na površinu klobuka ili u vino, brzo izazivaju njegovo ukiseljavanje, pa ono počinje da miriše na ocat.
- drveni sudovi se ne konzerviraju do sledfice uporabe
Poslije istakanja vina iz sudova treba ih dobro oprati i konzervirati ako su drveni. Konzerviranje može obaviti spaljivanjem sumpornih traka ili punjenjem suda 0,03% - 0,05% otopinom sumporaste kiseline u vodi. U protivnom, u tijeku čuvanja sudova (burad i bačve) razviće se plijesni koje prodiru u pore drvenog suda i između duga, i čine ga neupotrebljivim, s obzirom da se težak i neugodan miris plijesni prenosi na vino. Drvene sudove, konzervirane češćim spaljivanjem sumpornih traka (svakih 4 do 6 tjedana), treba prije ponovne upotrebe dobro oprati kako bi se uklonili sulfati koji nastaju oksidacijom sumpor dioksida. Prisustvo sulfata u vinu, koji dospijeva iz duga drvenog suda, čine ga grubim na ukusu i "stežu zube" poput stipse.
- nedovoljno ovinjeni drveni sudovi
Drveni sudovi prije korištenja trebao bi se ovine. Novi sudovi sadrže tvari koje treba izložiti jednorn od najefika-snijih postupaka ovinjavanja - primjeni pregrijane vodene pare. U protivnom, one dospijevaju u vino čineći ga žuto-mrko obojenim, oporim na ukusu is jakim tonom drveta na mirisu. Miris i okus vina na drvo često se javljaju i tijekom duže godina ako sudovi nisu dobro ovinjeni. Za takva vina se kaže da su sudovna, s mirisom i okusom na drvo, za razliku od sudovnih vina koja potječu iz pljesnivih drvenih sudova, kod kojih sudovnost označava miris i okus na plijesan.
MEDNAS = Nedostaci, mane i kvarenje vina
Negativne promjene koje se javljaju u vinu, zavisno od njihovog nastanka i intenziteta, mogu se označe kao nedostaci, mane i kvarenja vina. NEDOSTACI koji se zapažaju u vinu mogu nastati kao posljedica slabijeg kvaliteta grožđa, uslovljenog sortom ili lošim klimatskim uvjetima u toku njegovog sazrijevanja. Uglavnom se radi o nedostatku jednog ili više sastojaka značajnih za karakter i punoću okusa vina - ekstrakt, alkohol, ili o višku nekih sastojaka - kiselo ili oporo vino. Pojava ovih nedostataka može se predupredi popravkom kvalitete šire prije alkoholnog vrenja - povećanjem sadržaja šećera ili smanjenjem, odnosno povećanjem sadržaja kiselina.
MANE VINA su posljedica kemijskih ili fizičkih procesa u vinu, ili nastaju dospijevanje stranih tvari u vino tijekom prizvodnje i čuvanja, Mane se opažaju kao neželjene promjene izgleda - boja i bistrina, te mirisa i okusa vina. Najčešće mane vezane za izgled vina su: mrki prijelom, sivi prijelom, taloženje proteina i dr.. Kada se radi o mirisu i okusu, treba spomenuti miris i okus na plijesan, drvo, vodik-sulfid, na izvetrelo, na zapušač, na smrznuto grožđe i dr..
KVARERJE VINA nastaje kao posljedica aktivnosti mikroorganizama: bakterija octene kiseline, bakterija mliječne kiseline ili oksidativnih kvasaca, pri čemu se određeni sastojci razgrađuju, uz nastajanje novih koji negativno utječu na kvalitetu vina - izgled, miris i okus.
AUTOR: S.J.
34s-vina.jpg
34s-vina djevojka.jpg
.................................

nadnas = HRANIDBA STOKE
naslov = Prednosti kukuruza s mokrim zrnom u prehrani životinja
PODNAS =
Inertirani kukuruz (inertiranje - čuvanje uz pomoć djelovanja mikroorganizama koje uključuje fermentaciju) ima niz prednosti u odnosu na suhi u prehrani junadi, svinja, ovaca i peradi.
MEDNAS = Vlažni kukuruz za prehranu junadi
Kako bi se zadovoljila nutritivna ravnoteža i prevenirali rizici od digestivne patologije (acidoza), a da bi se potom očuvala količina škroba koji se može probaviti u crijevima, potrebno je osigurati dovoljnu količinu škroba koji se može razgraditi u buragu kod junadi. Inertirani kukuruz (inertiranje - čuvanje uz pomoć djelovanja mikroorganizama koje uključuje fermentaciju) nudi intermedijarnu / prijelaznu / razgradivost kod preživača, između kukuruza sa suhim zrnom i vlažnog usitnjenog siliranog kukuruza.
Na praktičnom planu, za tov mlade junadi plave akvitanska rase, može se davati kompletan i uravnotežen obrok glede odnosa proteini / energetska vrijednost od 90 PDI / UFV, što odgovara vrijednosti od 90 probavljivih proteina po energetskoj jedinici mesa. On se sastoji od vlažnog kukuruza, od sojinog krmiva (ili drugog komplementarnog proteinskog elementa) i jedne namirnice koja sadrži minerale i vitamine. Vlažno cijelo zrno kukuruza može se davati iu ovom obliku, dakle kao cijelo zrno (ali kada je vlažnost veća od 30%). Zrno se mora zdrobiti ili usitniti kada je suvlje, dakle kada je vlažnost manja od 30%.
Bogat energijom, ovaj kukuruz predstavlja dobar dodatak uz obroke namijenjene mliječnim kravama naročito u razdoblju ispaše. Krave mogu konzumirati 2 do 6 kg ovog kukuruza dnevno, ovisno od drugih sastojaka koji ulaze u obrok; problemi sa varenjem neće se javljati sve dok ne premaši razinu od 28% škroba sadržanog u obroku, a optimalna učinkovitost postiže se između 22 i 25%.
MEDNAS = Kljukanje pataka vlažnim kukuruzom
Prilikom kljukanja, dva oblika vlažnog kukuruza osiguravaju tehnološka svojstva koja su interesantna za kašu (dakle, osiguravaju njenu dobru teksturu). Inertni kukuruz, izdrobljen prije nego što se kaša napravi, ne modificira ponašanje u prehrani pataka niti njihove karakteristike potom u preradjenoj formi paštete. Silirani kukuruz dovodi do značajne acidifikacije kaše koja se mora korigirati. On ispoljava dobru učinkovitost u prehrani.
Vlažni kukuruz u zrnu može koristiti također za prehranu koka nosilja, zatim peradi koja se uzgaja zbog mesa, ali i za tov janjadi, pod uvjetom da se na odgovarajući način obavlja njegovo dnevno davanje, u dovoljnoj, ali ne u prevelikoj količini. Vlažni kukuruz u zrnu potiče apetit pilića, a njegova kiselost imati pozitivan učinak na zdravlje životinja. Tov janjadi s mokrim cijelim zrnom, uz jednostavno korištenje, omogućuje i dobivanje građe vrlo dobre kvalitete.
MEDNAS = Vlažni kukuruz u ishrani svinja
Kod krmača, visoka energetska koncentracija kukuruza povoljno utječe na dobar tov ovih životinja poslije prestanka hranjenja praščića i na kraju razdoblja gestacije. Korištenje vlažnog kukuruza kao glavnog elementa u prehrani (60%), učinkovito pokriva visoke potrebe krmače koja doji prasad. Karakteristike krmača koje su hranjenje cijelim vlažnim zrnom inetriranog kukuruza mogu se porediti sa onima koje se postižu kod životinja koje uzimaju hranu na bazi suhog kukuruza ili žita. Prilikom okota, prasad će biti jača, a omogućen i dugovječnost krmača.
Kod prasadi, hrana na bazi vlažnog kukuruza vrlo je dobro prihvaćena i dobro se konzumira. Visok aciditet ove hrane doprinosi dobrom zdravstvenom stanju životinje, bez dijareje izazvane prehranom. Sa vlažnim kukuruzom u zrnu, rast praščića i indeks potrošnje istog su reda veličine kao sa hranom na bazi suhog kukuruza. Davanjem hrane na bazi vlažnog kukuruza mora se dobro ovladati i koordinirati, kako bi se zadovoljila prehrana koja odgovara potrebama, bez nagomilavanja vlažne namirnice koja bi ostala nepotrošena.
Kod prasadi čije se meso preradjuje u mesne proizvode, davanje obroka na bazi siliranog ili inertiranog vlažnog kukuruza dovodi do poboljšanja indeksa potrošnje u odnosu na kontrolni obrok na bazi suhog kukuruza. Poboljšanje probavljivosti fosfora koje je konstatirano s mokrim kukuruzom, omogućuje da se reducira unos mineralnog fosfora u prehranu, i da se shodno tome smanjiti odbacivanje ovog elementa. Obroci na bazi vlažnog kukuruza donose takav profil masne kiseline iz svinjske masti, koji je povoljan za kvalitet proizvoda dobivenih usoljavanjem.
Korištenje vlažnog kukuruza u hranidbi svinja: konkurentna sirovina!
U usporedbu sa "suhim" namirnicama, korištenje kukuruza vlažnoga zrna dovodi do smanjenja troškova za prehranu svinja koje se koriste za pravljenje mesnih prerađevina. U razdoblju ožujak 2009 - svibanj 2010, udruženje AIRFAF (međuregionalno udruga stočara koji proizvode hranu za životinje na farmi), realiziralo je anketu kod poljoprivrednika koji proizvode hranu za životinje na farmi (FAF), koja je pokazala da je izbor vlažnog kukuruza vrlo zanimljiv upravo na gospodarskom planu.
Anketa je provedena u 8 francuskih regija. Za svaku regiju, ustanovljene su dvije "tipske" formule, jedna na bazi vlažnog kukuruza i druga na bazi suhih žitarica (pšenica, ječam, kukuruz). Stopa vlažnog kukuruza ovoj formuli varira od 50 do 70 posto. Udio "žitarica" u svim formulama iznosi 70 do 75% obroka.
Tijekom ovog razdoblja, cijena "sirovine" niža je za 11 € po toni obroka u prosjeku, promatrano za sve regije. U formulama gdje je stopa vlažnog kukuruza veća (70 posto), ona može dostići vrijednost od 23 € po toni.
Ovo odstupanje je još izraženije ako se ovo usporedbe podvesti pod cijenu za 10 MJ neto energije po toni obroka.
Zbog svojih nutritivnih kvaliteta i zbog uštede koju je moguće ostvariti njenim korištenjem, formula vlažni kukuruz u zrnu sve se više razvija kod francuskih stočara koji se bave proizvodnjom svinja.
AUTOR = Jean-Georges CAZAUX, Jean-Georges Cazaux, Voditelj projekta Maiz'Europ / AGPM-FNPSMS jean-georges.cazaux @ agpm.com
Slike:
34s-hranidba stoke.jpg
34s-hranidba teladi.jpg
........................................
nadnas = GNOJIDBA PRIRODNIH TRAVNJAKA
Naslov = Najbolje kombinacija umjetnih i organskih gnojiva
Podnas =
Prirodne travnjake treba svake godine gnojiti, jer bez toga nema veće i kvalitetnije proizvodnje stočne hrane. Pri izboru (određivanju) površina koje će se gnojiti treba se pridržavati sljedećeg pravila: prvo se đubre bliže i plodnije livade, a zatim slabije i udaljenije. Zašto? Zato što će na kvalitetnijim livadama svaki kilogram gnojiva dati veće povećanje prinosa nego na slabijim livadama, odnosno svaki kilogram gnojiva će proizvesti više kilograma sjena.
mednas = Vrste i količine gnojiva
Prirodni travnjaci se mogu gnojiti organskim (zgoreo stajnjak, tečni stajnjak, osoka, ekskrementi. Torenjem) i mineralnim (ve.tačkim) gnojivima. Sve vrste ovih đubriva se mogu primjenjivati same ali i njihove kombinacije. To je bolje.
mednas = Stajsko gnojivo
Uporaba gnojiva podrazumijeva - uvijek podrazumijeva da je dobro zgorelo, odnosno da je prostirka (najčešće slama) potpuno istrunila tako da na površini ne ostaje, poslije ki.e suha slama. Stajnjak treba. To ravnomjernije rasturati po cijeloj površini. Ako je livada ravna, rasturanje se može obaviti u jesen ili pred zimu ili što ranije u proljeće. Ako je površina nagnuta, rasturanje stajnjaka treba biti samo u proljeće. Količine mogu iznositi 10-20 tona (1 do dva vagona) po hektaru. Stajnjak povoljno utječe na razvoj djetelina i na gustoću trave i na povećanje prinosa.
mednas = Tekući stajnjak
U objektima s rešetkastim podovima (što je kod nas rijedak slučaj), tekući stajnjak koji prestavlja miješavinu ekskremenata i oseke može biti dobro gnojivo. Problem je što se njegovo rasturanje vrši cisternama kojih ima malo. Ali ovom vrstom stajnjaka se istovremeno livada i navodnjava što je važno u ranim i suhim proljeća. Mogu se preporučiti 20-30 tona (dva do tri vagona) po hektaru. Veće količine bi nepovoljno utjecale na sastav trave, jer se potencira razvoj korova, naročito onih robusnih (Kiselja, kiselica). Vrijeme primjene kad i čvrstog stajnjaka. Ne preporučuje se prihrana ovim gnojivom (ni prirodnih, ni sejanih travnjaka) jer zagađuje travnu masu.
mednas = Osoka
U našoj praksi se osoka gotovo uopće ne koristi. Na.i proizvođači niti prave betonske jame za stajnjak, a još rjeđe osočne jame. Šteta je jer je osoka vrlo korisna, osobito za trave, a može se koristiti gotovo preko cijele godine na svim vrstama travnjaka. I za prihranjivanje također. Pogotovu kada se kombinira s mineralnim gnojivima. Preporučuju se količine 20-40 tona po hektaru.
Opća karakteristika svih organskih gnojiva (izuzev peradi) je da su bogata kalijem, da imaju nešto dušika ali da su praktično bez fosfora. Zato sva organska gnojiva, iako povećavaju prinos i poboljšavaju kvalitetu, najbolje djeluju kada se kombiniraju sa mineralnim gnojivima.
mednas = Gnojidba mineralnim gnojivima
Unapređenje proizvodnje na prirodnim travnjacima se ne mo.e ostvariti bez mineralnih gnojiva. Zašto? Naša zemljišto su siromaš.na u hranjivim elementima. I toliko koliko ih ima u zemlji.To oni nisu u svim količinama pristupačni za biljke. Zato se moraju unositi preko mineralnih gnojiva iz kojih se brzo rastvaraju i omogućavaju da se prinosi brzo povećaju. Ali hraniva iz gnojiva se brzo i potroše, zato se mora gnojiti redovito, svake godine.
Osnovno je pitanje koje vrste gnojiva i koje količine treba upotrebljavati. Odgovori su sljedeći: redovito, svakog proljeća, odmah po otapanju snijega treba rasturiti kompleksno mineralno gnojivo 15:15:15 (ili tri petnaestice kako se popularno zovu),
istovremeno s kompleksnim gnojivom treba rasturiti dušično (KAN ili ureju-karbamid) u svim planiranim količinama
Kada se proizvođač odluči gnoji livadu, on mora odrediti vrste i količine gnojiva ovisno od stanja u kakvom se livada nalazi. Je li na dubljem ili plodnije zemlji.To, je li zakorovljena, da li ranije đubrena. Osnovno pravilo kod određivanja količina gnojiva je: ako je livada slaba ili ranije nije đubrena, u prve dvije godine treba unositi manje količine gnojiva. Kada se kroz godinu-dvije livada poboljša i korovi eliminiraju iz sastava, količine gnojiva se mogu postupno povećavati. U narednoj tablici dati su prijedlozi za različite kombinacije i sve su one korisne ali koja će biti primijenjena zavisi od naprijed navedenog. Zbog veće efikasnosti daje se prednost kombinacijama koje su sjenčanje.
Slike:
34s-travnjaci.jpg
34s-travnjaci1.jpg
.................................................. ........

Nadnas = RATARSTVO
Naslov = Tehnologija uzgoja jarog ječma
Podnas = U našim proizvodnim uvjetima najbolji predusjevi su oni iza okopavina i uljane repice.
Treba paziti da nema zaostalih herbicida u tlu od prethodnih kultura , jer je poznato da je ječam jari
na to vrlo osjetljiv i praktično je indikator zaostalih herbicida u tlu

Sorte jarog ječma Scarlett i Prestige registrirane su u Hrvatskoj. Niskog su
rasta. Daju slad odlične kvalitete, upravo onakav kakav pivarska industrija traži. To je i razlog
njihovog uvođenja u sortnu listu Republike Hrvatske. Da bi zadovoljili postizanje odgovarajuće
kvalitete i dobili ekonomičan prinos potrebno je držati se osnovnih tehnoloških normi u proizvodnji.
Izbor proizvodne površine i kvalitete tla: Najbolje je kada bi izabrali tlo sa
neutralnom reakcijom što je na osnovu pH vrijednosti 6,8 – 7,2 a nastojati da ne pada ispod pH 5,9.
Takova tla imaju obično zadovoljene i druge parametre potrebne za proizvodnju jarog ječma.
Dokazano je da padom pH vrijednosti pada i prinos.
Predusjev: U našim proizvodnim uvjetima najbolji predusjevi su oni iza okopavina i uljane repice.
Treba paziti da nema zaostalih herbicida u tlu od prethodnih kultura , jer je poznato da je ječam jari
na to vrlo osjetljiv i praktično je indikator zaostalih herbicida u tlu. Osobito je to ukoliko se kukuruz
sijao u mokulturi, a korišteni su atrazini u punoj dozi. Također i ukoliko je predusjev suncokret, a
korišten je herbicid Racer u visokim dozama. To još više dolazi do izražaja u sušnim godinama.
Obrada tla: Obavezno poorati u jesen, a ukoliko se radi o težim tlima sa puno gline, poželjno je
pred zimu brazdu potanjurati. Na taj način do sjetve nam ostaje samo jedan prohod sjetvospremačom čime smo maksimalno izbjegli gaženje i zbijanje tla. Sjetva: Ako je ikako moguće sjetvu obaviti tijekom veljače – do 15. ožujka. Dokazano je da ako se sije iza tog datuma prinos pada.
Količina sjemena: Sa ovim sortama u našim uvjetima ne treba sijati više od 350 –400 klijavih
zrna/m2. To je prema kvaliteti sjemena s kojim ove godine raspolažemo 180-190 kg/ha. Svakako da
je neophodno sjetvu obaviti kvalitetno sa žitnim sijačicama i ne dozvoliti da sjeme ostane na površini
ili da je posijano preduboko.
Gnojidba: Kako bi mogli odrediti pravilan odnos hraniva potrebnih za rast i razvoj usjeva
poželjno bi bilo ispitati kvalitetu tla uzimanjem uzoraka i obavljanjem analiza u za to osposobljenim
ustanovama. Kod nas to radi Zavod za agroekologiju pri Poljoprivrednom fakultetu Osijek gdje se uz
utvrđenu kvalitetu tla daju i preporuke za gnojidbu. Ukoliko se taj posao neće moći obaviti mi
preporučujemo slijedeći model gnojidbe: prije sjetve razbacati NPK 10-30-20 ili 8-26-26 u količini od
250 kg/ha ili NPK 15-15-15 u količini od 300 kg/ha ravnomjerno po površini i unijeti u tlo
sjetvospremačima. Prihranu sa dušikom obaviti u busanju – najkasnije do kraja busanja sa
količinama od 150 kg/ha KAN-a. Drugi način prihrane koji također preporučujemo bi bio kada usjev
ima 3 lista dati 100 kg/ha KAN-a kao I. prihranu i pred kraj busanja II. prihranu sa 100 kg/ha KAN-a.
Kasnije prihrane sa dušikom ne preporučujemo jer se može izazvati negativan efekt kroz povećan
postotak bjelančevina (proteina) u zrnu što urodu snizuje sladarsku kvalitetu ili ga za tu namjenu čini
neupotrebljivim.
Zaštita od korova: Važna mjera u tehnologiji proizvodnje o kojoj ovisi količina i kvaliteta
uroda. Unatoč sistemima obrade tla koji smanjuju populaciju korova, zaštita od korova herbicidima je
neizostavna. Treba je obaviti na vrijeme i sa odgovarajućim pripravcima kako bi korov bio što manje
limitirajući faktor količine i kvalitete uroda.
Na tržištu postoji širok izbor herbicida. Bitno je da se, kad se već odlučimo za određeni herbicid,
strogo držimo uputa proizvođača: količine po hektaru, vremena primjene s obzirom na razvoj usjeva,
razvoja korova, temperature zraka kod primjene, općeg stanja i kondicije usjeva, jesu li prisutni samo
širokolisni korovi ili su uz njih prisutni i uskolisni korovi i dr.
Radi informacije proizvođačima navodimo neke herbicide:
Basagran TOP, Basagran DP-P, Hussar, Sekator, Sansac, Mustang ili kombinacije sa smanjenim
pojedinačnim dozama radi proširenja spektra: Basagran DPP + Starane, Lontrel 300 (Loret) +
Starane, Granstar + Starane + okušivač, i drugi koji su registrirani u Republici Hrvatskoj.
Lintur 70 WG od 3. lista do kraja busanja 120 g/ha
Hussar od 3. lista do kraja busanja 100-200 g/ha
Secator od 3. lista do kraja busanja 200-300 g/ha
Mustang početak busanja-do 2. koljenca 0.5 l/ha
Grodyl od 3. lista - do 2. koljenca 20- 40 g/ha
Granstar 75 DF od 3.lista – do 2. koljenca 10- 25 g/ha
Zaštita od štetnika: Najznačajniji i praktično jedini koji nanosi velike štete i kojeg moramo
suzbijati je lema – žitni balac. Najveće štete pravi ličinka, a najčešće je to u drugoj polovici svibnja i
početkom lipnja. Treba kontrolirati usjev jer u kratkom vremenu napravi velike štete što dovodi do
smanjenja uroda. Mogu se koristiti svi insekticidi u prometu kod nas koji su predviđeni za tu namjenu:
Rotor, Karate (King), Bancol, Direkt, Fastac i dr.
Zaštita od bolesti: Vrlo je bitna i uvođenjem intenzivne tehnologije nezaobilazna mjera u
proizvodnji. Najznačajnije bolesti koje možemo očekivati tijekom vegetacije i koje mogu izazvati velike
ekonomske štete su: Rynchosporium secalis (siva pjegavost ječma), Helminthosporium teres
(mrežasta pjegavost ječma), Blumeria graminis (pepelinca) i Puccinia hordei (smeđa rđa ječma).
Postoje različiti pristupi u eliminiranju bolesti – hoćemo li primijeniti 2 prskanja (preventivno suzbijamo bolesti što je svakako sigurnije) ili ćemo prskati u jednom navratu (pratimo rast i razvoj usjeva i kada primjetimo prve simptome bolesti obavimo prskanje). Mi predlažemo da se planira jedno prskanje u tijeku vegetacije. U tom slučaju pratimo usjev čestim pregledima i pri pojavi prvih simptoma najopasnijih bolesti (Rynchosporiuma i Helminthosporiuma) prskamo. Tu odluku ćemo lakše donijeti ukoliko su i klimatski uvjeti za razvoj bolesti povoljniji (visoka vlažnost i povoljna temperatura). Obično ti simptomi bolesti se jave kada je usjev u fazi razvoja 1-2 koljenca, što ne mora biti pravilo (rjeđe ranije, a češće kasnije). Kod takvog pristupa uz te dvije ekonomski najznačajnije bolesti paralelno suzbijamo i druge koje su prisutne ili koje bi mogle doći.
Izbor fungicida: Na tržištu ima veliki izbor zaštitnih sredstava za suzbijanje bolesti. Navest ćemo
neke koji u sebi sadrže jednu ili više aktivnih tvari i koji dobro djeluju na navedene bolesti: Amistar
Xtra, Prosaro, Duett ultra, Artea plus, Folicur BT, Tilt CB i dr. Kod primjene držati se uputa priloženih
uz ambalažu.
Kombajniranje: Žetvu obaviti u punoj zriobi. Ukoliko je neravnomjerno sazrijevanje, što često
bude slučaj kod jarog ječma zbog različitih razloga, bolje je pričekati nekoliko dana pa da «otpuste»
vlagu i zaostale biljke nego kombajnirati i ići u rizik. Ukoliko se žanje sa povećanom vlagom, zrno
mora ići na sušenje što stvara dodatne probleme kod prijema, skladištenja, čuvanja tehnološke
kvalitete, a povećava i troškove za proizvođača.
autor= Tehnološka služba PP Kompleks, d.o.o. Nova Gradiška
Slike: 34s-jecam.jpg
....................................

Nadnas = SVINJOGOJSTVO
Naslov = Klima u objektima za svinje
Izmjena zraka, prašina, temperatura, relativna vlaga i koncentracija plinova
trebaju biti unutar granica koje nisu štetne za životinje. Svinje ne smiju biti držane
u okolišu u kojem je prisutna velika vlažnost i visoka temperatura. U objektima za
držanje svinja ne smije dolaziti do nagle promjene temperature.
U objektima treba postojati mogućnost prirodnog prozračivanja ili uređaji za
automatsku ventilaciju. Takve je uređaje potrebno kontinuirano pratiti i njima upravljati
te ih održavati tako da se osigurava njihov pravilan rad. Uz osiguranu stalnu i
dovoljnu izmjenu zraka u području gdje borave životinje ne smije se stvarati štetan
propuh, a treba se osigurati odvođenje štetnih plinova.
Ako je razina iritirajućih ili štetnih plinova u objektu neugodna za ljude, neugodna
je i za životinje te može uzrokovati bolesti dišnog sustava.
Prisutnost amonijaka pouzdan je znak stvaranja štetnih plinova, a pri koncentraciji
od 20 ppm u zraku u objektima u kojima se drže svinje potrebno je poduzeti
mjere za njegovo uklanjanje. Koncentracija amonijaka od 10 do 15 ppm može se
osjetiti mirisom, a koncentracija amonijaka od 25 do 35 ppm izaziva iritaciju nosa i
očiju kod ljudi.
Ventilacija treba biti primjerena veličini i kategoriji životinja koje se drže u
objektu.
Treba biti osiguran alarmni sustav koji će upozoriti vlasnika ako dođe do
kvara automatske ventilacije u objektima u kojima izmjena zraka ovisi o radu ventilatora.
Pošto svinje imaju smanjenu mogućnost znojenja i loše reagiraju na visoke
temperature, treba im u objektu u kojem borave omogućiti hlađenje. Hlađenje se
može osigurati puhanjem hladnog zraka iznad njih, postavljanjem tuševa s vodom ili
se jednostavno jedan dio poda stalno vlaži vodom iz slavine. Pritom trebamo voditi
računa o tome da jedan dio prostora treba biti suh kako bi životinje imale mjesto za
ležanje ako se žele maknuti s dijela koji se hladi.
MEDNAS = Rasvjeta
Životinje u objektima ne smiju biti cijelo vrijeme u mraku. Tamo gdje nema
dovoljno prirodne svjetlosti, treba biti osigurana primjerena umjetna rasvjeta i to
jačine od najmanje 40 luksa najmanje osam sati dnevno.
U slučaju korištenja umjetnog osvjetljenja, treba odrediti vrijeme za odmor
životinja tijekom kojega životinje trebaju biti u mraku.
Na raspolaganju treba biti i stalan dovoljno jak izvor svjetla, tako da je u
svako doba moguće obaviti pregled svinja.
MEDNAS = Buka
Buka ne smije biti viša od 85 decibela. Potrebno je izbjegavati stalnu ili
iznenadnu buku.
Ventilatori, strojevi za hranjenje i drugi strojevi trebaju biti konstruirani, postavljeni,
održavani i upotrebljavani tako da proizvode što je moguće manje buke.
MEDNAS = Hrana i voda
Oprema za hranjenje i napajanje treba biti dizajnirana, konstruirana, smještena
i održavana tako da je mogućnost onečišćenja hrane i vode svedena na najmanju
moguću mjeru. Svježa pitka voda treba biti dostupna svim svinjama u dostatnim količinama.
Oprema za napajanje treba biti prilagođena veličini skupine i to tako da je za 15 svinja
osigurana jedna pojilica s primjerenim dotokom vode. Pojilice trebaju biti na odgovarajućoj visini ovisno o kategoriji svinja. Sve svinje starije od dva tjedna trebaju cijelo vrijeme imati pristup svježoj i
čistoj vodi za piće u dovoljnim količinama. Dnevna potrošnja vode u svinja ovisi o temperaturi okoliša i tjelesnoj masi svinja. Sljedeća tablica prikazuje dnevne potrebe vode u odnosu na različite kategorije
svinja:
MEDNAS = Svinje treba hraniti najmanje jednom dnevno.
Svinjama treba biti osigurana dostatna količina primjerene hrane da bi održale
dobro zdravlje i kondiciju, a s obzirom na potrebe za rastom, tijekom suprasnosti
ili laktacije. Pri hranjenju svinja koje se drže skupno, kao i kod restriktivnog hranjenja,
potrebno je osigurati da sve svinje istodobno imaju pristup do hranilica, tj. za svaku
se životinju treba osigurati hranidbeno mjesto. Kod automatskog sustava hranjenja suhom hranom za svaku životinju treba postojati jedno hranidbeno mjesto, a kod automatskog sustava hranjenja tekućom hranom i napojem treba postojati jedno hranidbeno mjesto za svakih osam životinja.
Ako se za hranjenje svinja koristi automatska oprema, u slučaju da se ona pokvari, treba biti osiguran drugi primjereni način hranjenja svinja. Najmanja je širina hranidbenog mjesta pri skupnom držnju po pojedinoj životinji i kategoriji životinja sljedeća
mednas = Kontrola svinja
Učestalost i detaljnost pregleda svinja treba biti takva da se osigura dobrobit
životinja, a najmanje jednom dnevno. Češće preglede potrebno je obavljati u posebnim situacijama, kao npr. za jako toplog vremena, kod pojave bolesti ili u slučaju kad se očekuje prasenje te kod
sastavljanja/miješanja skupina svinja. Pregled treba uključivati i rad automatske opreme za hranjenje ili napajanje, ako je ona instalirana. Osoba odgovorna za svinje treba biti u stanju prepoznati poremećaje zdravstvenog stanja svinja te poduzeti potrebne mjere da se osigura zaštita životinja, a u
slučaju potrebe osigurati veterinarsku zaštitu svinja. Promjene zdravstvenog stanja uključuju odvajanje od drugih svinja
Slike:
34s-schauer svinje1.jpg
34s-schauer svinje.jpg
34s-svinje.jpg
............................................................




- 09:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2021 (1)
Listopad 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Poslovi u poljoprivredi

Radna mjesta na AgroKlub.com.